Propovijedi

Dan Slobodne katoličke Crkve 

Napisao: V.P.

14. veljače 2016.

Jučer je bila 100-godišnjica  osnutka naše Crkve jer je 13. veljače 1916. u Sidneyu u Australiji posvećen James Ingall Wedgwood za prvog našeg biskupa. Tim posvećenjem je  Kristovo Apostolsko naslijeđe preneseno preko biskupa Starokatoličke crkve  i na našu Crkvu.

Jedno od temeljnih načela naše Crkve je da je narav Božja u čovjeku i da je unutarnje svjetlo u čovjeku neodvojivo od Velikog svjetla Svemira – Boga pa se zato od vjernika očekuje suradnja sa Božanskom prirodom. Dakle, temelj je suradnja, a ne otkupljenje grijeha, a da bi se ta suradnja mogla postići čovjek se neprestano treba usavršavati i prilagođavati božanskim zakonima i božanskom planu. Čim čovjek više uzdigne svoj um i oplemeni svoje srce suradnja je veća i bolja, a Božanska svijest u čovjeku je sveprisutnija.

Naša Crkva pomaže nam da shvatimo zakone Božje i razumijemo sto se događa nama, oko nas i u svijetu. Pomaže nam da shvatimo svoje porijeklo  i plan Božji za čovjeka i čovječanstvo. Uči nas da živimo optimalno svoj život za što manje nevolja i propusta. Uči nas i pomaže nam da se oslobodimo zabluda i grijeha prošlosti, kako da pročistimo i uzdignemo našu svijest. Pomaže nam da razumijemo svoje nevolje i daje  nam nadu i snagu da brišemo svoje suze. Daje nam i smisao života kad nam se čini da je sve besmisleno.

Nevoljama isplaćujemo svoje dugove i izgrađujemo svoj kakrakter. Naša Crkva nas uči da sakupljamo nebeske darove, vrline Božje i da to nebesko blago možemo sakupiti u gustoj materiji gdje vladaju svjetovni  zakoni i svjetovna logika, a naš Gospodin je došao da ne bi bili u mraku i ne bi slijedili lažni sjaj i skupljali lažne vrednote. Eto zato je naša Crkva velika iako je mala po broju vjernika.

Prva korizmena nedjelja-prispitivanje samoga sebe

Napisao: V.P.

14. veljače 2016.

Danas svetkujemo 1. korizmenu nedjelju, a za šest nedjelja slaviti ćemo naš najveći kršćanski blagdan Uskrs.

U današnjoj kolekti molili smo Gospoda za snagu, da se u ovo korizmeno doba možemo istinski ispitati kako bi uočili svoje slabosti, mane  i nedostatke.

Kao kršćani , kao Kristovi sljedbenici opredijelili smo se za duhovni rast koji nas vodi našem Uskrsu ali napuštajući svjetovni način poimanja života  i svjetovne sile se trude da nas zadrže u svojoj vlasti u svojim okovima. Bitka je to koja  se dugo vodi za povratak u nebesko kraljevstvo. Kako se pobjeđuje u toj bitci mi znamo jer je naš Gospod kao  Isus Krist u tijelu čovjeka pobijedio te sile, ostao čist i nepokolebljiv u svojoj Svetosti iako je bio izložen najvećim napadima lukavstva i prisile koje su izazivale nezamislive psihičke i fizičke boli i tako postao put preko kojeg se ulazi u nebesko kraljevstvo .

Ali Krist nam je došao i reći da smo nebeski dragulji i da je nebo pravi dom nebeskih dragulja, a sudbina dragulja je da propuštaju i odašilju  Božansko svjetlo kroz svoju srž. Doista čovjek je kao nebeski dragulj sa 7 ploha .

Duhovan čovjek je brušen i pročišćen dragulj koji se sprema da kroz sebe propusti puno Božanske svjetlosti koje će postati svjetlo u svijetu kad sve plohe kristala budu pročišćene i brušene po Kristovoj mjeri. Ovo je doba za čišćenja i brušenja dragulja,  a Korizma je vrijeme kada se pregledavaju plohe na draguljima i uočavaju slabosti na njima. Ako je bilo koja ploha mutna i nepročišćena, svjetlo kroz nju je slabo i mutno ali znajmo da se samo kroz napor i rad  bruše  i  čiste površine dragulja.  Neka nam težnje budu da naša animalna svojstva zamijenimo višom sviješću.

Brušenje i čišćenje dragulja zahtjeva napore ali i zadaje psihičke patnje,  a često puta i fizičku bol jer nas svjetovne sile ne žele tako lako pustiti iz svojih okova. Duhovnog ili “pročišćenog” čovjeka ne može pogoditi metak pakosti, zloće, zavisti i mržnje jer on nema više u sebi tih mana. Kako dragulj postaje čišći tako napadi postaju rafiniraniji i žešći. Naše slabosti su uvijek na nišanu, a mi se moramo truditi da te slabosti uočimo i pretvorimo ih u svjetlo.

Trudimo se da misli držimo u okviru ljubavi i dobronamjernosti ,  a kad pokušaju izaći iz tih okvira obuzdajmo ih i korigirajmo ih. Zahvaljujmo  Gospodu na svemu što imamo. Neka ljutnja  bude iza nas , neka strah bude prošlost jer znajmo Krist je uvijek s nama.


Postojanost u služenju

28. srpnja 2019. godine

Dragi vjernici, danas naša Crkva obilježava 6. nedjelju po Trojstvu, koja je posvećena postojanosti u služenju.

Što podrazumijevamo pod služenjem? Kad bolje razmislimo, cjelokupna ljudska djelatnost je prožeta služenjem. Kojom god se aktivnošću bavili, bilo da je riječ o temeljnom poslu, hobiju, ili nekoj drugoj aktivnosti, je vrsta služenja, makar tako ne izgledalo na prvi pogled. Na prvi pogled, rekli bismo da je svrha naših poslovnih angažmana isključivo zarada, od koje namirujemo svoje materijalne potrebe, no to je daleko od istine. Istina je da je u esenciji ljudske vrste izražena potreba za davanjem sebe drugima, za požrtvovnošću, za služenjem u svakom smislu riječi.

Što pokazujemo našom potrebom za služenjem? Pokazujemo svoju božansku prirodu, Boga koji je dio svih nas, Boga koji je u nama. U Bogu smo svi povezani u jednu cjelinu,  a služeći jedni drugima, u svakom smislu riječi, tu božansku povezanost, koja je stvarna, u cijelosti iskustveno spoznajemo u našim zemaljskim životima. Otvaranjem sebe drugima, otvaramo se i prema Bogu, a time i dodatno upoznajemo i spoznajemo sebe – preko drugih. Jer, u konačnici, nijedna osoba, kojoj smo služili ili služimo u bilo kojem svojstvu, se u našim životima nije pojavila slučajno.

U današnjem Evanđelju Gospod Isus Krist je rekao: „Zaista, zaista vam kažem: kad učinite nešto jednome od ove moje najmanje braće, Meni učiniste.“ Zaista, pred Bogom smo svi isti. Razlike u smislu dobi, stupnja obrazovanja, životnih i vjerskih uvjerenja te drugih razlika su samo u ljudskoj percepciji. Istina je da u Bogu, koji je Sve u Svemu, te razlike ne postoje. Postoji samo čovjek, ljudsko biće, koje ima svoju misiju i svrhu, koje ima jednako pravo postojati na materijalnoj razini kao i svaki drugi čovjek. Stoga, kome god služimo, bez obzira na vidljive i nevidljive razlike među pojedincima, pred Bogom je jednako vrijedno, i u Bogu postajemo kompletnije osobe.

U našim svakodnevnim životima često se susrećemo na situacijama kada nemamo volje ni energije biti na usluzi drugima. Izvanjski razlozi za to mogu biti razni, no unutarnji, oni pravi, izvorni, su vezani za nas osobno. U takvim situacijama, kada nismo u potpunosti povezani s drugima, kada u drugima iz naše ljudske perspektive ne uočavamo Božje očitovanje do kraja, uđimo u molitvu i meditaciju te zamolimo Boga za pomoć oko spoznavanja uzroka koji nas koče u vršenju naše esencijalne misije – misije služenja. Neka nam u takvim trenucima bude uzor životni primjer Gospoda našeg Isusa Krista, koji ne samo da je služio čovječanstvu u potpunosti, nego je u svojoj potpunoj predanosti čovjeku dao ono najvrjednije što je imao – svoj zemaljski život. Time je pokazao da služenje u poniznosti i predanosti nedvojbeno rezultira na jedinstveni način: konačnom pobjedom svoje božanske prirode, Boga u sebi, nad nižom prirodom ljudske osobe, koja je vezana isključivo za materijalnu ugodu i prolaznost.

Stoga, dragi vjernici, svakodnevno ustrajmo u svojoj životnoj misiji služenja, uz neizostavnu Božju pomoć. Jer, jedina vrijedna nagrada za našu ustrajnost u služenju je – rast u Bogu.

Amen.