Spokoj - 20. nedjelja po Trojstvu

„Dođite k Meni svi koji ste umorni i opterećeni, i Ja ću vas okrijepiti.“ Riječi su to Gospodina našeg Isusa Krista iz današnjeg evanđelja. Riječi su to koje nas pozivaju u okrilje Gospoda Krista kad nam je najteže, kad nam je najviše potreba podrška, oslonac, motiv da nastavimo dalje, ma kako situacija izgledala beznadna, bez izlaza, bez rješenja. Riječi su to u kojima se prepoznajemo, možda više nego ikad prije. 

Ljudski životi su sastavljeni od spektra raznih stanja, raspoloženja, događaja, emocija, situacija. Nemoguće je zamisliti život bilo kojeg pojedinca u kojem je svaki trenutak života ispunjen isključivo pozitivnim, ugodnim emocijama i situacijama. Isto tako, nemoguće je zamisliti da ijedan ljudski život čine isključivo negativne ili neugodne emocije ili situacije. Takvi, isključivo crno bijeli ekstremi su nezamislivi. U stvarnosti, naši životi su isprepleteni onim što bismo iz naše ljudske perspektive okarakterizirali kao pozitivnim iskustvima koja su prožeta pozitivnim emocijama i ugodom, te negativnim iskustvima koja su prožeta negativnim  iskustvima i neugodom. Očekivano, svi težimo i svi prihvaćamo pozitivno ozračje u našim životima, a sve negativno, neugodno, stresno  nam pričinjava smetnju, čega se pokušavamo riješiti pod svaku cijenu. 

Bez obzira što neugodne, tegobne, stresne situacije su nam nepoželjne, što se često teško nosimo s njima, činjenica je da su u pravilu tu s razlogom. Razlog je pretežno vezan za našu životnu školu, za naše lekcije koje prolazimo, a koje nam služe osobnom rastu i razvoju. Služe nam spoznavanju sebe u Bogu i Boga u sebi, iz kuta gledanja i shvaćanja koje je naizgled nespojivo s ičim božanskim. 

Iako nam se često tako ne čini, u takvim trenucima, kad nam je potrebna svaka moguća potpora, pomoć, osjećaj pripadnosti, zaista nismo sami. Naizgled smo sami i bespomoćni, no to uopće nije tako. U takvim trenucima, pokušajmo se smiriti, stati, sabrati vlastite misli i emocije, i u unutarnjoj tišini povezati se s Kristom u nama. Krist je uvijek uz nas, za nas, s nama.  Samo je potrebno da tu našu stalnu i trajnu vezu u potpunosti osvijestimo, spoznamo, da je osjetimo kao nešto potpuno stvarno, jer ona to uistinu i jest. U trenucima tuge, stresa, ljutnje, u trenucima koji nas naizgled svojom prirodom odvajaju od Boga u nama, obratimo se Kristu u molitvi i meditaciji, osvijestimo vezu s Njim u bilo kojem pogledu, i naše tegobe kroz koje prolazimo, a koje nam se čine kao urušavanje svijeta oko sebe, će izgledati potpuno drugačije. Promijenit ćemo percepciju događaja kroz koje prolazimo. 

Neka nam Krist bude vječna inspiracija, utjeha i utočište, u svim trenucima našeg života.

Amen.