Svi sveti

Svi sveti blagdan je u Katoličkoj Crkvi kojim se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. 

Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. 

Papa Grgur III. u osmom stoljeću premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom »Samhain« koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.

U kalendaru Katoličke Crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su i neradni dan u Republici Hrvatskoj. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenoga.

Osim u Katoličkoj Crkvi, ovaj se blagdan obilježava i u Engleskoj crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama, premda je ondje primio različite oblike, ovisno o dotičnoj Crkvi.

Na današnji dan se zapitajmo: što ujedinjuje sve kršćane u svojoj vjeri? Kristov poziv na svetost. Kristov životni primjer, njegova poruka nama, njegove upute kako da rastemo u Bogu, su recept za uspjeh u gradnji vlastite svetosti. Činjenica je da ljudi današnjice traže uzore u osobama i pojavama koje po ničemu nisu primjer duhovnog rasta, nego dapače, degradacije. Što je uzrok tome? Možda ljudska pretjerana vezanost na materijalno, opipljivo, prolazno uzrokuje tu pojavu, no takve vrijednosti nisu trajne, ne uvjetuju rast i razvoj u Bogu. 

Sveci su osobe koje po ničemu nisu drugačije od nas ostalih. I oni su imali svoje slabosti, svoje vrline i mane, greške koje su radili kroz život, padove koje su doživljavali i sa njima se nosili. No, razlika između sveca i običnog čovjeka je u jednoj bitnoj stvari: svetac je svjestan svojih propusta, svojih padova, svojih otpora, kočnica, te se spremno suočava s njima, rješavajući ih zazivajući Božju pomoć. Također, sveci su osobe koje svojim životnim primjerom nastoje što više imitirati Gospoda Krista, smatrajući ga svojim vrhunskim uzorom i učiteljem. Imaju razvijen osobni odnos s Kristom, i puni povjerenja predaju mu svoje probleme, mane, greške, svjesno se prepuštajući njegovom vodstvu. 

Na današnji dan, kad obilježavamo sve svete, sve one koji su svojim životima se sjedinili s Bogom u jedno, ujedno se prisjećamo naših bližnjih koji su prešli na drugu razinu. Pritom se nadamo da su njihove duše postigle stupanj potpunog sjedinjenja s Bogom, stupanj svetosti. No, što je s nama? Namjeravamo li da nas se, nakon odlaska s ovog svijeta, pamti po materijalnoj, raspadljivoj ostavštini, ili po djelima kojima smo oplemenili živote ljudskih duša oko nas?

Sveci nisu neke imaginarne osobe koje su živjele u dalekoj prošlosti, koje gledamo na slikama u crkvama i o kojima ne znamo ništa, nego sveci možemo biti svi mi. Svi smo pozvani biti pravi Kristovi učenici, primjer njegove ljubavi u svijetu. Odazovimo se pozivu na svetost, ne zbog vanjskih priznanja i nagrada, nego radi stalnog rasta u Bogu, nas i svih ljudi oko nas čije živote oplemenjujemo. 

Amen.