Sv. arkanđeo Mihael - 29. rujna

Napisao: +Ferenc Heiszer, pomoćni biskup Mađarske provincije

Draga braćo i sestre,

Danas, kada našom liturgijom slavimo Arkanđela Svetog Mihaela, jedan je od važnih blagdana crkvene godine i pozvan je da svoju moć učini sve istaknutijom u vremenima u kojima živimo.

Kako bismo shvatili nešto od njegovog značaja i njegovih učinaka, potrebno je imati uvid u način na koji božanske sile potiču proces razvoja cijelog sustava. Stalno smo zadivljeni savršenstvom kojim priroda obavlja svoj posao. Kako je lijep cvijet, kako savršeno funkcionira ljudsko tijelo, kako je divan Sunčev sustav i kako savršeno funkcionira kozmos, čak i ako ga promatramo samo s fizičke ravnine. Ali često zaboravljamo kako božanstvo neprestano vodi najveću brigu da to održi i da tijek razvoja bude što glatkiji.

Veliki Vladari razvoja cijelo vrijeme su zauzeti održavanjem ovog savršenog napretka razvoja.

U početku uvijek postoji utjecaj, a kada snaga tog utjecaja ima svoj učinak, on donosi plod i slijedi novi utjecaj. U prirodi to vidimo u jednostavnom obliku, tu je sjeme, biljka, cvijet i opet sjeme. Zimska hladnoća, proljetna toplina koja se budi, ljetna vrućina, a zatim u jesen slijedi dozrijevanje sjemena i žetva. To novo samo po sebi rezultat je prvog utjecaja, pa je na određeni način dovršenje, ali uključuje i element početka. Takva konačna "žetva", blagdan sv. Mihovila, također sadrži početak.

Neizbježno je da spomenemo četiri velike prekretnice u našem kalendaru, na koje se naš blagdan odnosi s takozvanom jesenskom ravnodnevnicom. Ova prekretnica sada se odnosi na sv. Mihovila, velikog glasnika, koji je 29. rujna ispunio zemlju svojom slavom, čiji je sjaj toliko jak da 7 dana svi anđeli preuzimaju njegovu slavu i moć. U ovom izljevu nalazimo i one velike vatrene sile kojima se molimo na svakoj misi kada kažemo: "Odajemo počast Četvorici Velikih, živim stupovima vatre koji štite svijet..."(Iskrenost, Krotkost, Snaga i Inteligencija).

Izvještaji autentičnih vidioca o anđelima su uistinu zanimljivo, pa čak i poučno štivo, ali u mnogim slučajevima meni se čine toliko nestvarnima. Na primjer, da barem vidim ta divna bića, da im se samo divim, a osim toga zapravo ne znam što bih s njima. Imam iskustvo, mi imamo iskustvo stvarnosti duhovnog svijeta, ali zaviriti u njega je uistinu privilegija samo odabranih. Činjenica da sve ima svoju ulogu i značaj više nije iznenađujuća, pa je bavljenje tim opisima od velike važnosti jer na taj način tekst koji također gradi našu liturgiju, i gdje svaka rečenica ima svoj značaj, postaje razumljiv u našem svakodnevnom životu.

Kaže se da je naše doba doba vladavine svetog Mihaela. To je doba koje naglasak stavlja na razumijevanje. Netko je, pomalo polemički, primijetio da kad bi Krist bio ovdje među nama danas, u našoj kritičnoj situaciji, pitanje ne bi bilo vjerujemo li u njega, već nastojimo li ga upoznati i razumjeti?

Mihael znači „tko je kao Bog“.

Nazivamo ga Arkanđelom, poput Gabrijela, Rafaela, Urijela, ali prema određenim narativima, vrhovno Biće ga je uzdiglo među Arkanđele! Do sada smo mogli razmišljati o mogućim bićima. Određeni izvještaji govore o anđelima mnogo više razine, kao što spominjemo na svakoj misi, prije proslave „Svet si“: Glasovi, Gospodstva. Poglavarstva. Vrline. Moći. Kerubini. Serafimi, ali oni već posjeduju moći koje su nama neshvatljive.

Nije slučajno da sam u uvodu spomenuo ciklus u funkcioniranju svemira, koji se uvijek iznova i iznova pojavljuje na „višoj“ razini. Kristovi blagdani pokazuju nam put čovjekovog otkupljenja, čovjekovog poboženja, na ciklusu godine. Na temelju gozbi koje nam se nude, stječemo znanje, siguran temelj koji nas uvjerava da se ni dlaka naše ne može ozlijediti bez znanja Onoga koji je sve ovo stvorio.

Tko je kao Bog? Sveti Mihael nas svaki put poziva da vjerujemo u istinu koja nas okružuje, koja nije hladna i nemilosrdna, već naprotiv, utemeljena na ljubavi i koja je podržava. Unatoč kozmičkoj prirodi stvaranja, utješno je znati da se to doista dogodilo zbog mene i događa se kontinuirano, iako princip Svejednog još nije postao preobilje očit svima, pa čak ni meni samom.

Međutim, imamo primjere onih koji su došli do ove spoznaje i uspjeli su formulirati za sebe, a time i za nas, hvalu stvaranja, poput današnjeg sveca, svetog Franje Asiškog: "Blagoslovljen budi, Gospodine, i sva tvoja stvorenja, sve što nas okružuje kao pomagala za razumijevanje, Sunce, Mjesec, Vjetar, Voda, Vatra, Zemlja i tako dalje.”

Na ovaj stav i inherentnu ravnotežu upozorava i sveti Mihael u mjesecu na vagi, s vagom u ruci.

Tko je kao Bog? Moramo odgovoriti na ovo pitanje, to je zadatak naših života, a sudjelovanje u tjednoj liturgiji vidimo kao jednu od prilika za pronalaženje svog puta. Ovo divno usklađivanje vodi nas do velikog Prijestolja, s kojeg „izlazi sva moć i svjetlost“, i naoružani tim svjetlom možemo mirno gledati prema danima i razdobljima koja su sada fizički „sve tamnija i tamnija“, u kojima će se - kao što znamo - naš Spasitelj, Isus Krist, utjeloviti za nas.

Na kraju, zaključit ću svoje misli molitvom srednjovjekovnog podrijetla:

„Sveti Mihaele Arkanđeo, brani nas u borbi;

budi naša zaštita od zlih iskušenja Sotone!

Preklinjemo te: „Neka mu Bog zapovjedi!“

A ti, vođo nebeskih vojski,

otjeraj Sotonu i druge zle duhove,

koji lutaju svijetom radi uništenja duša,

snagom Božjom, natrag na mjesto prokletstva!“

Amen.